Life's stories

Dobrodošli na moj blog

28.10.2019.

Rub

Najbolji nacin da se covjek smiri? Prijedlozi ? Ovo je fakat neizdrzivo.

23.10.2019.

Sta dalje ?

Volim ga.Iskreno.Ali ponekad osjecam da ne mogu vise s njim.Osjecaj nije vise potpun kao sto je bio prije i strah me je.Strah me da ga ne izgubim.Mozda je to samo prolazna faza,ali ne ide nam bas najbolje u zadnje vrijeme.Ne znam kako s njim,a jos gore kako bez njega.

18.10.2019.

...

Mrzim kad se nerviram bez razloga i kada se ne znam kontrolisat.

15.10.2019.

Jeste li ?

Jeste li ikada sumnjali u svoju ljubav prema nekome?

13.10.2019.

Nedostajes

Nedostajes mi da te zagrlim dok spavam.Nedostajes mi da ti milujem obraze.Nedostajes mi da ti kazem koliko ljubavi cuvam za tebe i da te poljubim tako snazno da se nasmijes od srece.

12.10.2019.

Subhanallah u koga sam ja zaljubljena

Nek tarlaha.

12.10.2019.

Nemam pojma

U vulkanu misli koji ceka da bukne,prepreku stvara hladnoca koja ceka vani.

08.10.2019.

S tobom

Sjećam se tog proljetnog dana kada si mi prišao.Sjećam se tvog toplog zagrljaja i sjaja u očima koji si imao.Prišao si mi tada neznajući da moje lađe tonu i da je moj svijet jednobojan.Nisi znao da se u mojim očima krije provalija tuge.Nisi znao koliko zapravo nisam znala voljeti i koliko sam prazna bila.Ništa nisi znao, a ipak si pristao na plovidbu sa mnom.Pristao si upustiti se u divljinu koju sam nosila u sebi.Pristao si pokušati ukrotiti me i razbiti zidine koje sam godinama gradila.Znaš,moj život je samo velika tama koju si ti uspio razbiti.Uspio si u moj život unijeti oblak boja.Izmamio si mi toliko osmijeha i toliko puta si dao mir mojoj duši.Spasio si djevojčicu koja je bila na rubu,a da to nisi znao.Naučio si me voljeti i da je prava ljubav vrijedna borbe.Naučio si me kako pisati o sreći i kako zaplakati zbog iste.Ponekad prije spavanja, zamisljam tebe i tvoje tople obraze kako mi se osmjehuju.Zamišljam tebe koji me u polusnu vučeš u svoj zagrljaj.S tobom je sve lakše i s tobom znam svoje mjesto u svijetu.Pored tebe.Ma gdje god i kako god.Kažu da ljudi sa hladnim rukama imaju najtoplije srce.S tobom sam se uvjerila da je tako.Svu svoju toplinu posvećujem tebi.Tebi koji nisi odustao od mene i koji si oslonac mome ludilu.Znaj da najviše volim biti na tribinama kada igraš.Kada svaki svoj gol posvetiš meni i kada zablistaš svojom ambicioznošću.Uspio si osvojiti moje hladne ruke koje te rado dočekaju svaki put kada dolaziš.Uspio si plavetnilo u mojim očima ispuniti srećom.Učinio si da ponovo postanem djevojčica sa velikim snovima.

05.10.2019.

Praznina

Znas,kada sam te upoznala nikad nisam ni sanjala da mi mozes postati tako blizak.Da ce mi postati neko bez koga ne mogu i neko na koga mislim svake sekunde svoga zivota. Bila sam sama,slomljena od zivota i umorna od silnih pokusaja da unesem svjetlosti u svoj crni svijet.Bila sam ivici iznemoglosti i sam Bog zna kako sam prezivljavala svaki naredni dan i kako sam ohrabljivala sama sebe.Kako sam se ubjedjivala da moraju doci bolji dani i da me negdje ceka istinska ljubav.Bila sam dijete koje nije imalo ni truncicu potrebne paznje i ljubavi,vec prepustena sama sebi u svijetu punom zla i neiskrenosti.Kada sam te upoznala,mislila sam da ces samo proci kroz moj zivot kao i svaka druga osoba.Nisam ocekivala da ces ostaviti tako znacajan trag i da ces biti onaj koji ce se truditi izvuci me iz moje teske maste i mog osamljenog svijeta.Znas,nije mi bilo lahko. Nije mi bilo lahko prihvatiti te i poceti ti vjerovati,a kamoli poceti pricati o svojoj proslosti.Tesko pustam ljude u svoj krug.Jos teze vjerujem ljudima.Ali tebi nekako jesam. Ni sama ne znam nesto.Valjda sam od iznemoglosti i slabosti dopustila sebi da ti se otvorim,da ti kazem sta mi lezi na dusi.Da skinem barem dio tereta koji nosim. Nadala sam se da ces to cijeniti,da ces me razumijeti.Ali znam da je to tesko.Ne mozes razumjeti nesto sto sam nisi prosao i nesto sto nisi osjetio na svojoj kozi. Cak poslije tebe,moj teret je jos veci.Nosim tebe u mislima,kao amajliju i kao dokaz da postoji sansa za bolje.Bio si moja nada.Ponekad pomislim kako cu sve pustiti,kako ce silna bol koju osjecam i koja prolazi samo ispariti zajedno sa mnom.Kako cu postati samo prasina ili kao svjetlost koja je samo prosla kroz ovaj svijet.Toliko toga imam da kazem i da pokazem na nacin na koji samo to ja znam,za koji sam naderena.Ali ne mogu.Koci me sve ono iza tebe.Sve ono za sta nisi ni svjestan da je nekad postojalo i da jos uvijek jedan dio postoji.Znas,treba skupiti snage pa iznijeti svoje misli nekome koga si upoznao slucajno i da pocnes vjerovati da ce te taj neko razumjeti.Uhvatim sebe u nekim trenutcima kako se zahvaljujem sto te imam i sto sam naisla na tebe,ali uvijek postoji nesto sto mi ne da mira.Postoji nesto sto me koci.Sva ta silna sjecanja i uspomene koje polahko blijede i kojih se ne mogu vise sjetiti.Dusa me boli sto je to tako i sto neke trenutke ne mogu jednostavno zamrznuti da budu zauvijek prisutni s mnom.Strah me sta ce se desiti kada sjecanja skroz izblijede i kada zaboravim i lik i glas i sve ono sto me prati iz proslosti i gusi toliko da ne mogu normalno funkcionisati zadnjih par godina. Nadala sam se da cu s tobom barem zaboraviti ili potisnuti pojedine trenutke,ali ne ide.Znas,tesko je to kad je covjek sam u svemu tome.


<< 10/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
175

Powered by Blogger.ba